RPG-29 Vampir

Krajem osamdesetih godina sovjetski konstruktori pristupili su razvoju novog lakog bestrzajnog protivoklopnog sredstva, sposobnog da sa prednje strane uništi sve tipove tenkova koji su se tada nalazili u operativnoj upotrebi. Rezultat ovog rada je ručni bacač raketa RPG-29 Vampir, kalibra 105 mm.



Ručni bacač RPG-29 namjenjen je za uništavanje tenkova, oklopnih vozila, bunkera i utvrđenih objekata na daljinama do 450 m. Zamišljen je kao protivoklopno sredstvo motoriziranog pješadijskog voda, a opslužuju ga dva vojnika.

Sistem RPG-29 se sastoji od dva osnovna djela: lansera i raketnog projektila.

Lanser raketa je predviđen za višekratnu upotrebu. Opremljen je optičkim i rezervnim mehaničkim ciljnikom, a po potrebi se postavlja pasivni noćni ciljnik. U pokretnom položaju lanser je rastavljen na dva djela, koje u posebnoj torbi prenosi jedan vojnik.

Raketni projektil PG-29V kalibra 105 mm se sastoji od tandem-kumulativne bojeve glave i raketnog motora. Bojeva glava probija 650 mm homogenog pancirnog čelika iza reaktivnog oklopa, a efikasna je i protiv betonskih građevina i podzemnih bunkera.



TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar: 105,2 mm

Masa bacača: 11,5 kg

Masa projektila: 4,5 kg

Početna brzina projektila: 130 m/s

Ciljnička daljina gađanja: 450 m

Probojnost: 650 mm

JohnSmith

M16 (puška)

M16 (United States rifle, caliber 5,56 mm, M16) američka je jurišna puška i osnova za cijeli niz jurišnih pušaka kalibra 5,56 mm. U službu američke vojske ulazi sredinom šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća.



Povjest

Prva inačica M16A1 počela se uvoditi u službu 1964. godine kao zamjena za M14 7,62mm, a već 1965. postala je najrasprostranjenija jurišna puška u američkoj vojsci. Kasnija inačica M16A2 pocela se uvoditi u službu početkom osamdesetih, da bi do danas bilo proivedeno još nekoliko verzija, od kojih su najvažnije karabinska M4 i verzija s bacačem granata M203.

M16 je bila prva jurišna puška s plastičnim komponentama, što joj je znatno smanjilo težinu, a najvažnija njezina karakteristika je kalibar 5,56mm koji je kasnije postao standardni kalibar NATO saveza.

Karakteristike

Analizom (projekt SALVO) borbenih iskustava i preko 3 milijuna izvještaja s ratišta tijekom prvog i drugog svjetskog rata. Analiza je pokazala da se borbe vode na manjoj udaljenosti, s većom potrošnjom municije, te da su ciljevi uglavnom pokretni, pa je temeljem tih analiza konstruiran M16. Spremnik je prvotno bio kapaciteta 20 metaka, da bi kasnije bio povećan na 30.[1]

Glavni "protivnik" M16, bio je sovjetski AK-47 koji je imao kalibar 7,62 mm. Navedeni kalibar imao je veću zaustavnu moć od američkog konkuretna, ali i znatno sporije zrno te manju preciznost. Također kalibar 5,56 mm zbog svoje brzine stvara znatno više biološke štete od kalibra 7,62mm.

Prilikom uvođenja u operativnu uporabu tijekom Vijetnamskog rata bilo je zamjerki na pouzdanost M16, primarno zbog lošeg održavanja (M16 je bila predstavljana kao puška koju se ne treba čistiti), te u nešto manjoj mjeri zbog municije, no kasnijim usavršavanjem i inačicama te su manjkavosti otklonjene.

Proizvodnja i rasprostranjenost

M16 se do danas proizvodio u četri osnovne inačice M16 A1/A2/A3/A4 uz karabinsku (kraću) verziju, M4. Osnovna i karabinska verzija isporučuju se s 40 mm bacačem granata M203 koji je smješten ispod cijevi. Uz ove osnovne inačice proizvodi se čitav niz specijaliziranih sustava koji su prilagođeni korisnicima i njihovoj osnovnoj namjeni.



M16 je u operativnoj uporabi u više od 80 zemalja, među kojima je i 15 članica NATO saveza. Proizvedena je u više od 8 milijuna primjeraka od kojih je 90% još u upotrebi.[3] M16 je korišten i kao osnova za razvoj cijelog niza jurišnih pušaka poput njemačkog HK416, tajvanskog T65 ili korejskog Daewoo K2.


JohnSmith

M134D-Minigun

Minigun cal.30


Karakteristike:


Težina:16kg (stane u malo veći džep)

Duljina c:75cm

Broj cijevi:4

Brzina pucanja:1000-2000 metaka u min (buši bolje od Hiltice)

Tip metka:7,62x51 mm

Brzina metka:854mps

Maximalni domet:1000m



Ono sto ste culi i vidjeli u filmovima da jedan čovjek treba da se puca iz miniguna,to nije istina!
Bio je model napravljen ali nosili su ga 2 do 3 čovijeka.
Pucanje se vršilo s posebnog prenosivog stalka ili tronožca,zbog svojih 2000 ispaljenih metaka u minuti nije ga moguce držati u rukama,vibracije i trzanje i povlacnja sila drugacije govore.
Mozemo ga susresit na vozilima kao sto je: džipovi(pogledaj video,helikopteri,laka, srednja, teska oklopna vozila,avioni,i brodovi.


postava na malu pticu



Postoje spremnici:

# » 4400 komada u spremniku
# » 3000 komada u spremniku Little Bird(mala ptica-Helikopter)
# » 3000 komada u spremniku Vehicle(vozilo-Automobil)
# » 1500 komada u spremniku
# » 500 komada u spremniku



Šaržer ili kutija s 4400 komada streljiva
JohnSmith

G 98-Karabin

G 98 se nalazila u naoružanju njemačkog pješaštva u kolovozu 1914., i to jednako u postrojbama prve linije, kao i u većem dijelu pričuvnog sastava. Međutim, dodatna opskrba bila je slaba, osobito nakon mobilizacije, zbog čega je njemačko pješaštvo bilo veoma šaroliko naoružano, uključujući i ranije razvijene modifikacije puške G 88 (G 88 S, G 88/05 i G 88/III).



Tu treba pribrojiti i izvjesne količine ruskih pješačkih pušaka sustava Mossin - Nagant, do kojih se došlo neposrednim zarobljavanjima, odnosno zapljenama nakon boja. Međutim, njemačka ratna proizvodnja ubrzo je konsolidirana, uključujući sve veći broj manjih kooperanata, poput Schilling und Haenel-a iz Suhl-a. Uostalom, svi mali pogoni u okolici Suhla, a i drugdje po Njemačkoj,
bili su uključeni u proizvodnju G 98, kao i drugog oružja.

Već nakon nekoliko mjeseci nadomještena je potrebnom količinom G 98 količina modificiranih inačica G 88. G 88 su povučene i predane na uporabu u Landswehr.
Tijekom rata na G 98 je obavljeno nekoliko preinaka mehaničkog djelovanja, a također je uvedeno i novo streljivo pod oznakom SmK (Spitzgeschoss mit Kern). Novi je metak uveden u ožujku 1915., a bio je namijenjen snajperima. Zrno novog metka imalo je šiljati vrh i ocjelnu jezgru radi bolje penetracije u cilj, a za G 98 u općoj pješačkoj uporabi novi se metak primjenjivao sve dok se nije ispostavilo da je izrada tog metka preskupa, a da bi se tim strjeljivom opskrbljivali obični vojnici.


7.62mm


Razvijeno je i nekoliko novih oblika nišanskih sprava: pomoćna mušica (Hilfskorne) bila je namijenjena smanjivanju udaljenosti gađanja s 400 na 100 metara, zatim protuzrakoplovni nišanski uređaj i periskopski uređaj za gađanje iz rova. Razvijen je i svijetleći nišan za noćno gađanje, prepariran luminiscentnim radijem. Iako je, za razliku od drugih ovdje spomenutih, imao stvarnu praktičnu vrijednost, postrojbe su ga nerado primale.



JohnSmith

FN P-90-Kratka strojnica posebne namjene

Osim velikog razvoja strojnica za policijske i protuterorističke snage, ostalo je otvoreno pitanje uporabe tog oružja u oružanim snagama, koje su još uvijek pokazuju premalo interesa prema njemu i u kojima automatske puške imaju potpuni primat. Naoružanje posada borbenih vozila, zrakoplova, ratnih brodova, poslužitelja na oruđima i svih ostalih vojnika kojima puška nije primarno oružje različito je riješeno, ali prevladava mišljenje kako njihove potrebe zadovoljavaju pištolji i automatski pištolji, te u određenoj mjeri kratke strojnice kao što su Škorpion, Ingram, Mikro Uzi i sl. Kako je riječ o dosta prevladanom i zastarjelom naoružanju (navedeni tipovi su iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća) i na ovom planu je bilo pokušaja osuvremenjivanja i stvaranja novih modela. U tom kontekstu najdalje je otišla belgijska firma FN Herstal, koja je kasnih 80-ih godina prošlog stoljeća razvila novu kratku strojnicu FN P90 isključivo za tu namjenu.




To oružje u velikoj mjeri odstupa od standardne definicije kratke strojnice zbog streljiva kojeg rabi. Naime, u ovom slučaju riječ je o metku 5,7x28 mm SS 190, koji je po svom izgledu i balističkim odlikama sličniji puščanom nego pištoljskom streljivu. Za taj tip streljiva konstruktori su se odlučili zbog toga što u okolnostima suvremenog ratovanja vojnici obično nose zaštitne prsluke koje standardno pištoljsko streljivo ne probija, a 5,7x28 mm probija bez problema na udaljenostima 50-100 m. Osim toga, FN P90 i po svom izgledu i nekim konstrukcijskim rješenjima odstupa od uobičajene koncepcije kratke strojnice (jedino zajedničko im je automatika rada na načelu slobodnog trzanja zatvarača).



Za potrebe izvođenja specijalnih operacija svojedobno su razvijene kratke strojnice koje se jednostavno sklapaju u oblike prihvatljive za svakodnevno nošenje, a u slučaju potrebe brzo i jednostavno se prevedu u borbeni položaj. Prvo takvo oružje napravio je Eugene Stoner (konstruktor automatske puške M-16) ranih 80-ih godina, potaknut učestalim otmicama poslovnih ljudi i političara u zemljama zapadne Europe i Južne Amerike. Kako bi omogućio učinkovitu obranu toj populaciji, stvorio je FMG (Folding Machine Gun) - oružje koje je u sklopljenom stanju izgledalo kao obični kovčežić, a po potrebi se moglo brzo i jednostavno rasklopiti u kratku strojnicu velike vatrene moći na maloj udaljenosti. Nekoliko prototipova napravilo je poduzeće "Ares Inc.?, međutim to oružje nikada nije ušlo u operativnu uporabu zbog zakonskih odredbi koje privatnim osobama u većini zemalja zapadne Europe i SAD-a zabranjuju posjedovanje i nošenje automatskog oružja, a u službama sigurnosti, oružanim snagama i policiji za njega nije pokazan interes.



S druge strane, nekoliko godina kasnije (konkretnije početkom 90-ih godina prošlog stoljeća) gotovo identično oružje (bolje rečeno kopiju FMG) predstavio je Konstruktorski biro priborostrenija iz Tule pod nazivom kratka strojnica PP-90 .
Ta kratka strojnica može pucati samo rafalnom paljbom, a nalazi se u naoružanju FSB-a i Vanjske obavještajne službe. Podaci o mogućoj borbenoj uporabi nisu poznati. Sličnu kratku strojnicu prikazala je i Ukrajina pod nazivom Goblin, ali o njezinom plasmanu i mogućoj operativnoj uporabi za sada nema gotovo nikakvih podataka.





Osobno oružje nove generacije FN P90.

Kalibar 5,7x28 mm.

Dužina 500 mm, cijev 263 mm.

Masa praznog oružja 2,54 kg, punjenje okvir s 50 metaka

Teoretska brzina gađanja 900 metaka/min

Učinkoviti domet 200 m

JohnSmith

GLOCK-36

GLOCK 36

Kalibar -.45 ACP

Okidanje-Safe Action

Dužina (ukupno)-6.77 in. (172 mm)

Visina sa spremnikom-4.76 in. (121 mm)

Širina-1.13 in. (28.5 mm)-Dužina cijevi-3.78 in. (96 mm)

Dužina ciljničke linije-6.18 in. (157 mm)

Težina bez spremnika-20.11 oz. (570 g)

Težina praznog spremnika-2.40 (68 g)

Težina punog spremnika-6.88 oz. (~195 g)

Kapacitet spremnika-6 metaka

Težina okidanja-5.5 lbs. (~2.5 kg)

Hod otponca-0.5 in. (12.5 mm)

Broj sustava sigurnosti-3

Na tržištu od-1999


JohnSmith

MG-42 (Maschine gewere -42)

MG-42 je bila dizajnirana da bude ekonomičnija i da se lakše proizvede u masovnoj proizvodnji nego MG-34. Stavljena je plastika na rukohvat i podupirač. Umjesto tvrdog čelika stavljen je slabiji ljevani metal. Na mjestima gdje je bilo zakovalo sada je samo zavareno. Bila je lakša, kompatibilnija i pouzdanija.



Re dizajn je omogučio MG-42 da se koristi u mnogim različitim klimama. Prijašnje strojnice nisu mogle biti koristiti jedinici koje u nosile rukavice bez prstiju (koristilo u zimi, posebno u Rusiji). Bila je mnogo otpornija na zaštopavanje koje je bilo uzrakovano pijeskom i zemljom (odlično za uporabu u africi). Cijev se je mogla promijeniti vrlo brzo, iskusniji vojnici su je mogli promjeniti za oko 30 sekundi.



Kada se je montirala na dvonožac bila je manje precizna nego MG-34, ali njezina snaga je bila uništavajuća što se je dokazalo u Normandiji. Zbog stalne paljbe vojnici koji su bili na strojnici bilu su zasipani čahurama, što ih je onemogučavalo u brzom manevrivanju, ali više smrtonosnim.




Specifikacije:

Domet: isto kao MG-34 oko 2km

Kalibar: 7,62x57mm

Brzina metka: 755 metara u sekundi

Brzina paljbe: 1550 metaka u minuti

M- 9 Beretta

Uprava za borbeni razvoj i Laboratorij za razvoj borbene opreme američke kopnene vojske (US Army) počeli su potkraj siječnja ove godine eksperimentalno analiziranje postojećeg službenog pištolja američke vojske M-9 (ustvari Beretta 92).

Zasad još nije riječ o izboru novog pištolja već ispitivanje pritužbi koje dolaze s terena, a tiču se pištolja M-9. Analizirat će se različite osobine te usporediti s onim što nude drugi na tržištu dostupni pištolji. Neke od primjedbi tiču se navodnih čestih zastoja, neudobnih komandnih poluga i slaba učinkovitost zrna metka kalibra 9 mm NATO (9x19, "duga devetka").




Vojska još nije donijela službenu odluku o uvođenju nekog drugog pištolja. Spomenutom analizom dobit će više podataka te omogućiti mjerodavnim eventualno donošenje odluke o daljnjem postupanju.

Do uvođenja kalibra 9 mm NATO vojska je rabila kalibar .45 ACP. Odluka o prelasku na novi kalibar donesena je 1954. a stvarno je uveden tek 1984. Razlog za to bilo je postojanje rezervi oružja kalibra .45 (legendarni pištolj Colt M1911) pa se s novim oružjem nije startalo sve dok se rezerve nisu istrošile. Razlog za prelazak na 9 mm bio je logističke prirode, odnosno standardizacija na pištoljski kalibar koji rabi većina članica NATO-a.

Danas se pak traži bolji ciljnik, veći kalibar i okidač po načelu "samo dvostruko djelovanje". U analizi sudjeluju vojnici iz različitih postrojbi, raznih činova, oba spola i različitih VPD-ova kako bi se dobila što šira testna skupina i simulirali uvjeti uporabe. Angažirani vojnici pucaju pištoljem M-9 i različitim pištoljima dostupnim na tržištu. Među njima i vrlo modernim pištoljem Smith & Wesson 99 kalibra .45. Vojnici koji su pucali tim modelom hvale izvrsne ciljnike, izvrsnu ergonomiju i dobru kontrolu trzaja kod opaljenja.




To ne treba čuditi jer M-9 vuče korijene od Berette 92, dizajna starog više od dvadeset godina dok je S&W 99 na tržište došao prije nekoliko godina i primjer je moderno konstruiranog pištolja vrhunskih osobina.

M-75-Ručna granata (kašikara)

Ručna obrambena bomba M75 "Kašikara" predstavlja pješadijsko oružje namjenjeno za uništavanje protivničke žive sile u bliskoj borbi. Efikasna je protiv ciljeva u rovovima, zaklonima, utvrđenim objektima, šumama i sl. Konstruirana je tako da se može aktivirati i u snjegu, blatu, vodi.

Bomba M75 se sastoji od tjela, eksplozivnog punjenja i upaljača.





Tjelo bombe se sastoji od jezgra i omotača izrađenog od plastične mase. U jezgri se nalazi oko 3000 čeličnih kuglica promjera 2,5 - 3 mm. Radijus ubojitog djelovanja kuglica je 12-18 m, a ranjavajućeg 30 do 50 m.



Eksplozivno punjenje predstavlja 36 - 38 grama plastičnog eksploziva, čijom eksplozijom čelične kuglice dobijaju energiju.

Otpusni mehanički upaljač tipa "Bušon", vremenskog rada, služi da aktivira eksplozivno punjenje. Vrijeme usporenja je 3 do 4 sekunde.

Ručne bombe M75 proizvode se i u Makedoniji, gde su označene M93.





TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Masa bombe: 365 g

Promjer bombe: 57 mm

Visina bombe: 89 mm

Radijus ubojnog djelovanja: 12-18 m

Radijus ranjavajućeg djelovanja: 30-50 m

Usporenje upaljača: 3-4,4 s

Tiger HAD E

U FRANCUSKOM Marignaneu 14. prosinca na svoj prvi probni let poletio je prvi produkcijski primjerak borbenog helikoptera Eurocopter Tiger HAD E (Hélicopt?re d?Appui Destruction). To je "najjača" inačica Tigera, koja je inače proizvedena za Španjolsku, te je tijekom svog prvog leta nosio i španjolske oznake. Helikopter će nakon niza pokusnih letova biti početkom iduće godine prebačen u Eurocopter Espa?a (španjolsku podružnicu tvrtke Eurocopter), gdje će služiti kao referenca za daljnju proizvodnju preostalih naručenih španjolskih Tigera. Potrebno certificiranje HAD inačice trebalo bi biti okončano do 2010., kada bi se trebala nastaviti isporuka HAD inačice Francuskoj (HAD F) i Španjolskoj (HAD E).




HAD inačica Tigera je predviđena za protuhelikoptersku borbu, te blisku zračnu potporu kopnenim snagama. U odnosu na HAP/HCP (Helicoptere d?Appui Protection/Helicopter for Close Protection) inačicu, koja je na određeni način bila podloga za razvoj "jače" inačice, HAD ima 14% jaču pogonsku skupinu, koju čine dva poboljšana turbovratilna motora MTR390 svaki jakosti 1464 KS. Helikopter nosi novi EWS (Electronic Warfare System) paket opreme, a od naoružanja uz top od 30 mm GIAT 30 može nositi i lansere 19x70 mm i 7x70 mm za SNEB (Societe Nouvelle des Etablissements Edgar Brandt) nevođena raketna zrna. Od navođenih projektila Tiger HAD može nositi 8x Rafale Spike LR ili 8x AGM-114 Hellfire projektile zrak-zemlja, te 4x Mistral projektile zrak-zrak.




HAD je inače i najskuplja inačica Tigera, čija se jedinična cijena kreće između 44 i 48 milijuna američkih dolara, a cijena borbenog helikoptera Longbow Apache AH-64D kreće se između 48 i 52 milijuna američkih dolara. Španjolska je dosad naručila 24 Tigera, od čega su 6 HAP inačice (na kojima će biti obavljen retrofit na HAD standard) a 18 HAD inačice.

Vojska budućnosti

FOSTER-MILLER, američka podružnica britanske tvrtke QinetiQ, predstavila je potpuno novu modularno konstruiranu robotsku platformu MAARS (Modular Advanced Armed Robotic System), zasnovanu na dosadašnjim robotima Talon i SWORDS.
MAARS je namjenski načinjena platforma s posebno razvijenim tijelom vozila, koja omogućava lakši pristup baterijama i ugrađenoj elektronici. Novi robot ima veću nosivost, elektromotor veće snage, koji omogućava veću brzinu vožnje i unaprijeđeno kočenje.

Ono što je kod MAARS-a velik napredak u odnosu na dosadašnje robote Talon i SWORDS jest mogućnost brzog transformiranja. Naime, Talon je robot opremljen hidrauličkom rukom koja mu omogućava obavljanje raznih opasnih zadaća, najčešće razminiranja i rada s eksplozivnim napravama. SWORDS je pak opremljen nosačem za strojnicu i namijenjen je osiguranju paljbene potpore. Izmjena temeljnih alata (ruke ili strojnice) moguća je, ali komplicirana i traži uvježbano osoblje, alat i vrijeme.

MAARS omogućava izmjenu između postolja za oružje, hidrauličke ruke ili nekog drugog alata u vrlo kratkom vremenu i u terenskim uvjetima. Tako će korisnik izravno na terenu moći odlučiti treba li mu robot za uklanjanje eksplozivne naprave ili za borbeno djelovanje. Iako se transformacija MAARS-a mora obaviti ručno i ne odgovara potpuno robotima iz filma Transformers, treba imati u vidu da je to znatan napredak prema fleksibilnijim robotima modularnog tipa, koji će se brzo i jednostavno moći konfigurirati za raznovrsne zadaće

OP

Potkraj prosinca prošle godine američko ratno zrakoplovstvo objavilo je da je s uspjehom napravilo novi važan korak u razvoju i primjeni MOP-a (Massive Ordnance Penetrator), nove superbombe. Naime, uspješno je provedeno integriranje MOP-a na strateški bombarder B-2 Spirit of ..., a program integriranja na avion predvodila je tvrtka Northrop Grumman, koja inače i proizvodi taj tip bombardera. Tijekom postupka prilagodbe tijela bombe na unutrašnjost prostora u Spiritu rabljen je mock up bombe duljine 7 m, a kompletan postupak testiranja ugradnje MOP-a proveden je u zrakoplovnoj bazi Whiteman, u kojoj je smješten 509. bombarderski puk. U unutrašnjosti trupa bombardera B-2 dva su prostora u koja se mogu podvjesiti bombe, a u svaki od njih može se smjestiti po jedan MOP. Sam MOP je težak 13600 kg, dijametra 80 cm. Ima ugrađen GPS sustav navigacije pomoću kojega može upravljati jedinim upravljačkim dijelovima na tijelu bombe, a to su četiri "krilca" stabilizatora na stražnjem dijelu bombe, radi veće preciznosti udara. Za razliku od svojeg prethodnika, bombe BLU-109 (Bomb Live Unit ver. 109), popularno nazvane Bunker Baster, MOP će imati deset puta jaču snagu zbog 2400 kilograma eksploziva što ga nosi u sebi, te bi trebao probijati betonske objekte do dubine od čak 70 metara.

AK-47 je jurišna puška koju je dizajnirao Mihail Kalašnjikov i koja je korišćena u mnogim državama Istočnog bloka tokom Hladnog rata. U poređenju sa puškama iz Drugog svetskog rata, AK-47 je lakši, kompaktniji, kraćeg dometa, sa manjim 7.62 × 39 mm spremnicia i imao je mogućnost određene paljbe. On je jedan od prvih pravih jurišnih pušaka i ostaje najrasprostranjeniji. AK-47 i njegove brojne varijante su proizvođene u velikim brojevima u odnosu na druge jurišne puške i još uvek se proizvodi.




Značajne osobine:
AK-47 je prost i jeftin za proizvodlju i lak za čišćenje i održavanje. Njegova snaga i moć su legendarne. Veliki plinski klip, značajno rastojanje između pokretnih delova i zakrivljen dizajn spremnika su omogućili pušci da podnese velike količine strane materije i pucanje bez zakočenja. Ova pouzdanost je došla po cjenu preciznosti.

Zadnji stepeni nišan je podesiv, gjde svaki položaj obelježava stotine metara. Prednji nišan je za podesiv radi projekcije na terenu. Podešavanje protoka plina je urađeno u tvornici prije prodaje. Borbena podešavanja usmjeravaju metke nekoliko centimetara iznad ili ispod točke nišanjenja u dometu od približno 250 metara. Ovo blisko podešavanje omogućava korisniku da puca na bliske mete bez podešavanja nišana. Duža podešavanja su namenjena za čišćenje terena. Ova podešavanja odražavaju Mosin-Nagat i SKS Simonov puške koje je AK-47 zamjenio. Ovo je olakšalo prelaz i trening.

Cjev i komora, kao i plinski klip i unutrašnji plinski cilindar, su uglavnom kromirani. Ova obloga je drastično produžila vjek trajanja ovih djelova čineći ih otpornim na koroziju i grebanje. kromiranje kritičnih djelova je sada uobičajeno u većini modernih vojnih oružja.






Balistika
Standardni AK-47 ispaljuje 7.62 × 39 mm municiju sa izlaznom brzinom od 710 metara u sekundi. Izlazna energija je 1.990 džula. Dužina spremnika je 38,6 milimetara, a masa oko 280 grama. Masa metka je obično 123 grama. AK-47 i AKM sa spremnikom od 7.62 × 39 mm imaju efikasan domet od oko 300 metara. Radi upoređenja 7.62 × 54R mm spremnici imaju municiju od 185 grama sa brzinom od 818 metara u sekundi sa približno 4.000 džula energije.



JohnSmith

Beretta 92 FS kao sigurno jedan od najpoznatijih pištolja prošloga stoljeća te vrlo vjerojatno i jedan od najljepših pištolja ikada napravljenih ni u novom stoljeću ne prestaje privlačiti pozornost struke, ljubitelja vatrenog oružja, profesionalnih strijelaca te kolekcionara oružja

Nakon što je osamdesetih godina prošlog stoljeća pod oznakom M 9 usvojen kao službeni pištolj američke vojske, Beretta 92 FS jest kao malo koje oružje na svijetu pokrenuo pravu lavinu zanimanja struke i civilnih strijelaca za velikokapacitetnim pištoljima ozbiljnih kalibara.
Talijanski proizvođač vatrenog oružja Fabbrica D´Armi Pietro Beretta S. p. A. s tradicijom proizvodnje oružja od 1526. godine sigurno se ubraja u najstarije proizvođače oružja na svijetu. Ako možda kojim slučajem i nije najstariji proizvođač, u što sumnjamo, Beretta je sigurno najpoznatije ime među proizvođačima oružja. Poznata po izvrsnom oružju te najkvalitetnijim materijalima, tvornica Beretta stoljećima opskrbljuje oružjem mnoge vojne i policijske snage diljem svijeta. Tijekom duge povijesti proizvodnje vatrenog i inog oružja mnogi su Berettini modeli zbog svojih konstrukcijskih i dizajnerskih rješenja te izvrsne kvalitete ostali upisani zlatnim slovima. No, uz sve dužno poštovanje prema svim prethodnim modelima iz Berettine produkcije, uključujući i jurišne puške, kratke strojnice, vojne, policijske i civilne sačmarice te lovačke puške, model koji je donio svjetsku slavu i golemu zaradu matičnoj tvornici jest pištolj Beretta model 92 FS poznat još i kao službeni američki vojni pištolj M 9. Slijedom tog uspjeha danas na svijetu vjerojatno ne postoji osoba, a koja je imalo povezana s oružjem, koja ne zna da je Beretta 92 FS službeni pištolj američkih vojnih snaga.
Sama činjenica da je model 92 FS zamijenio nakon 75 godina u službi "Uncle Sama" dokazani i danas omiljeni Coltov pištolj M 1911 kalibra .45 ACP poznatiji kao Government model odjeknula je u svijetu oružja poput bombe. Uz sve američke proizvođače vatrenog oružja poput Colta, Smith & Wessona i Rugera odluka o izboru talijanskog pištolja kao službenog oružja posljedično je dovela do sve veće popularnosti Berette 92 FS i među civilnim strijelcima te porasta zanimanja mnogih policijskih službi diljem svijeta.
Dakako, ne treba zanemariti niti utjecaj holywoodskih filmova posebice mega popularnog serijala "Lethal Weapon" s Melom Gibsonom i Dannyjem Gloverom u naslovnim ulogama policajaca. Scene iz prvog dijela serijala u kojima se njih dvojica prepiru oko prednosti oružja (Glover, stariji, zastupa revolver, a Gibson, mlađi, ide u korak s trendovima te zastupa pištolj, naravno Berettu 92 FS) gotovo su antologijske.

Desert eagle,nastao je 1979 godine,kada su tri čovjeka sa idejom za konstrukciju poluautomatskog pištolja magnum kalibra koji bi funkcionirao na plinskom principu osnovali Magnum Research, Inc. u St. Paul, Minnesota (SAD).Prvi radni prototip ovoga pistolja završen 1981 godine.Bio je 80% funkcionalan sa rotirajućim zatvaračem,punim plinskim funkcioniranjem i odličnim streljačkim karakteristikama.Finalnu doradu na pištolju izvrsila je izraelska vojna industrija(IMI),pod ugovorom od strane Magnum Research, In